1810.
– Tatarsko-menzulanski poštanski saobraćaj u Srbiji. Karađorđev „Kriminalni zakon”, pored ostalog nalaže: „Nalaže se svakom Srbinu, a osobito seoskom kmetu, kako bi pismo u selo došlo, da se taki dade kmetu u koje mu drago doba bilo i kmet taj čas da ga šalje kud ide i kome… Koji bi se usudio zadržati taj podleži 50 štapova trpeti…”
1811.
– Nadležnostima Praviteljstvujuščeg sovjeta pridodata je i obaveza da preko vojvoda u nahijama organizuje menzulane u tačno određenim mestima
1817.
– Proglašenje kneza Miloša za „vrhovnog knjaza”
– Počinje upotreba poštanskog kovčežića (u Parizu)
1823.
– Izgradnja drumova i povezivanje Beograda, Kragujevca i Smedereva
– Britanska pošta u saobraćaj uvodi brza poštanska kola („Poštanski diližans”)
1827.
– Propisane tarife za isplaćivanje putnih troškova tatara
Za najbližu tatarsku relaciju Kragujevac–Jagodina (sa povratkom) zarada tatarina iznosi 36 groša, za prenos pisma iz Beograda do Sarajeva i povratak za tatarina treba izdvojiti 700 groša a za relaciju Beograd–Carigrad–Beograd tarifa je 3200 groša
1829.
– (13. mart) U Beču osnovano Prvo privilegovano parobrodsko društvo
Ovo društvo je preko svojih agencija sve do 1867. godine obavljalo rečni priobalni poštanski saobraćaj na Dunavu u mestima Kovin, Klenak, Šabac, Smederevo, Požarevac, Gradište, Donji Milanovac, Radujevac.
Agencije ovog društva primale su poštu u ovim mestima.
1830.
– Hatišerif iz 1830. koji predviđa da:…U slučaju ako bi rečeni narod (Srbi) za nužno smatrao radi opravljanja sopstveni svoji dela pismonosnu poštu ustanoviti, tomu se neće nikakve prepone polagati od strane vlasti Moje Visoke Porte…”
1835.
– Ukaz kneza Miloša o Državnom savetu u kome se u tački 117. određuje da se ima:„Zavesti i urediti pošte i upravljati njima”. Zanimljivo je da se u ovom aktu, prvi put u Srbiji pominje „pošta” u značenju javne ustanove. Međutim, cela reorganizacija i uređivanje pošte svelo se na postavljanje Jakova Jakšića za nadziratelja cele pošte u Srbiji, odnosno menzulanskog saobraćaja po turskom uzoru.
1840
25. maja po starom, odnosno 7. juna 1840. godine po novom kalendaru u Srbiji otpočela je sa radom prva Pošta na Kalemegdanu u Beogradu. Naš poštanski saobraćaj je jedan od prvih u svetu počeo sa radom (čitaj prvih šest). E ovako je to pocelo:
„Znanja radi Popečiteljstvo Vnutrenih dela Zvanično izveštava, da je ovde u Beogradu Pošta ustrojena koja svake Nedelje dvaput, Sredom i Subotom u podne odavde u vnutrenost Serbije polazi. Ona je smeštena u Zdaniju na Kale-Mejdanu, u kom se Praviteljstvena Menzulana naodi, gdi će se od danas i sva pisma primati, kako zvanična, tako i privatna.”
1865.
– Naručeno 64 komada poštanskih kola – dvokolica i 38 srednjih (nepokrivenih) od Vojnog zavoda u Kragujevcu za prevoz pošte i putnika
– Hajnrih Stefan je predložio uvođenje u poštanski saobraćaj obrasca pod nazivom Postblatt (poštanski list) za otvorena pisana saopštenja. Predlog nije prihvaćen, a četiri godine kasnije (1869) na predlog Emanuela Hermana iz Austrije uvedena je u saobraćaj otvorena poštanska pošiljka poštanska karta
1868.
– (15. avgust) – Iz Graca je prispelo 26 poštanskih kola „sa federima” koje je primio ukazni poštar beogradski Mihajlo Piperin. Ova kola, odmah po prijema uključena su u saobraćaj na relaciji Beograd–Brzan (beogradska kola) i Brzan–Aleksinac (aleksinačka kola)
– (14. decembar) – Zaključena bilateralna poštanska konvencija Srbija–Austrougarska
1870.
– U Pošti Srbije funkcioniše poštanski diližans za prevoz putnika
– Donet Zakon u uputnicama, doplatama i poštanskim kartama
1873.
– (1 juli) U poštanski saobraćaj uključene u saobraćajne karte i to proste i sa plaćenim odgovorom saobraćajne karte bile su su saobraćaju do 1. aprila 1881. kada su zamenjene nazivom dopisne karte
1874.
u Bernu, Srbija uz 21 zemlju sveta postaje osnivač Svetskog poštanskog saveza
(za traffic pripremio z.)