Samo da se zna…vazdušni

18. decembra 1910.

Prvi uspeli letovi avionom. Na letelištu na Banjici, sleteo je avionom Farman, ruski pilot Maslenikov.

1. aprila 1922.

Osnovan Aero-klub na inicijativu solunskih avijatičara. Predsednik je bio knez Pavle, a potpredsednik Tadija Sondermajer, pionir vazduhoplovstva.

25. marta 1923.

Beograd je prvi put uključen u sistem medjunarodnog vazdušnog saobraćaja. Avioni kompanije Franko - Rumen sleteli su na pančevački aerodrom, na liniji Pariz-Istanbul.

9. septembra 1923.

Poleteo prvi avion na redovnoj noćnoj liniji za Bukurešt. To je bio prvi noćni komercijalni let u istoriji svetskog vazduhoplovstva. Kompanija Franko - Rumen se odlučila na ovo iz praktičnih razloga. Bio je to jedini način da njihov avion na liniji Pariz - Beograd - Bukurešt - Istambul, stigne na poslednje odredište, pre, nego u to vreme famozni luksuzni voz Orijent -ekspres, koji je u isto vreme polazio iz Pariza na istoj destinaciji, ali se, naravno, kretao i noću.

1924.

Otpočela sa radom prva srpska fabrika aviona “Živojin Rogožarski A.D.” u Knez Danilovoj ulici. Proizvela je nekoliko tipova aviona, a najznačajniji je bio lovac IK-3, koji je svrstavan u najbolje avione tog vremena. Fabrika je radila punim kapacitetom sve do bombardovanja Beograda 1941. godine.

25. januara 1927.

Osnovano prvo Društvo za vazdušni saobraćaj - Aeroput, koje je uspešno radio do početka Drugog svetskog rata. Odlukom nemačkog zapovednika za Srbiju likvidirano je 1943. godine.

Maja 1927.

Otvoreno zdanje prvog civilnog pristaništa - Aerodrom Beograd. Zdanje je podignuto na terenu današnjeg Novog Beograda. Sa Aerodroma Beograd (čiji su ostaci vidljivi i danas), poslednji avion je poleteo 1962. godine.

15. februara 1928.

Otvorena prva vazdušna linija domaćeg saobraćaja Beograd-Zagreb. Avioni Potez 29 društva Aeroput, poletali su sa prvog stalnog civilnog pristaništa - Aerodroma Beograd.

(za traffic pripremio z.) 

Samo da se zna…telekomunikacije

1855.

– (20. januara) – Donet prvi Telegrafičeski zakon Knjažestva Srpskog
– (28. marta) – Uspostavljena je telegrafska veza sa Zemunom, čime je započeo javni telegrafski saobraćaj u Srbiji. O tome izveštava Popečiteljstvo vnutrenih dela (akt 0H0 114) Jučerašnjim danom žica telegrafska (je) preko Save prevučena, i na visoke stubove, koji su na jednoj i drugoj obali ove reke podignuti, zategnuta i utvrđena, a potom je ista žica nadležnim načinom sa žicom Carskog i Kraljevskog Austrijskog telegrafa vezana, tako da je iz Beograda počevši od današnjeg dana saopštenije otvoreno sa Zemunom, Bečom i sa svima štacijama Austrijsko-nemačkog telegrafskog sojuza, kao i sa zemljama, koje sa ovim ugovor telegrafski imaju…
– (16. april) – Uvedena u poštanski saobraćaj unutrašnja telegrafska služba na relaciji Beograd–Aleksinac. Prvi telegram poslat je iz Aleksinca u Beograd u 8 sati i 10 minuta

1859.

– Uspostavljene su telegrafske linije na sledećim pravcima: Smederevo–Požarevac, Beograd–Palež (Obrenovac)–Šabac–Loznica, Kragujevac–Čačak, Čačak–Despotovac–Užice
– Otvaraju se telegrafske štacije u Knjaževcu, Požarevcu, Gornjem Milanovcu, Čačku

1862.

– Otvaraju se telegrafske štacije u Kruševcu, Valjevu, Obrenovcu i Kladovu
– Položen je prvi kabl na teriroriji nekadašnje Jugoslavije između ostrva Vira i kopna

1865.

– (1. mart)– Osnovan Međunarodni telegrafski savez
– Okončan srpsko-turski sedmogodišnji telegrafski spor

1868.

– (14 maj) – Iz Velikog Gradišta poslat je prvi telegram

1870.

– (29 jul) U Aranđelovcu funkcioniše telegrafska štacija sa ograničenom dnevnom službom

1883.

(14. mart) Instalirana je prva telefonska linija u Beogradu, kada je obavljen prvi razgovor između vojnog ministra Teše Nikolića iz nekadašnje kafane Tri lista duvana (ugao ulica Bulevar Kralja Aleksandra i Kneza Miloša )i inženjerskog kapetana Koste Radosavljevića, koji se nalazio u nekadašnjoj inženjerijskoj kasarni na Paliluli (današnji Rudarsko-geološki fakultet.)

1905.

(20. novembar) Obavljen prvi medjunarodni telefonski razgovor izmedju Budimpešte i Beograda, uz posredovanje telefonistkinje preko tzv. manuelnog voda.

1924.

(februar) Prva emisiona radio-stanica u Jugoslaviji nastala je u Rakovici. Beogradski entuzijasti Mihailo Simić i Dobrivoje Petrović na ručno montiranoj stanici emitovali su probni program. Do 1926. godine kada je prestala sa radom, stanica je imala utvrdjeni program i emitovala je muziku sa ploča tri puta nedeljno.

1929.

(mart) Prvi redovni radio program nastao je devet godina posle prvog emitovanja u svetu. Počeo je da se emituje u zgradi SANU. U Beogradu je te 1929. godine registrovan 61 radio prijemnik, a prvi pretplatnik je bio Milutin Dimitrijević.

(za traffic pripremio z.)

Bandera

Bandera

Snimljeno negde u zemlji Srbiji.

Šta je starije, put ili bandera?
Verovatno im je bilo žao da ruše banderu, šta li?

A vidi se lepo da je raskrsnica nedavno rekonstruisana, ako ni po čemu drugom a ono po razlici u asfaltu…
Ova bi fotografija mogla da bude odlično ispitno pitanje na “Saobraćajnom projektovanju”, recimo: “Pronađi najmanje 5 projektantskih grešaka”.

Jedino mi je žao što nemam malo kvalitetniju fotografiju, ili neku iz drugog ugla, našlo bi se tu još štogod…

Samo da se zna…poštanski

1810.

– Tatarsko-menzulanski poštanski saobraćaj u Srbiji. Karađorđev „Kriminalni zakon”, pored ostalog nalaže: „Nalaže se svakom Srbinu, a osobito seoskom kmetu, kako bi pismo u selo došlo, da se taki dade kmetu u koje mu drago doba bilo i kmet taj čas da ga šalje kud ide i kome… Koji bi se usudio zadržati taj podleži 50 štapova trpeti…”
1811.

– Nadležnostima Praviteljstvujuščeg sovjeta pridodata je i obaveza da preko vojvoda u nahijama organizuje menzulane u tačno određenim mestima

1817.

– Proglašenje kneza Miloša za „vrhovnog knjaza”
– Počinje upotreba poštanskog kovčežića (u Parizu)

1823.

– Izgradnja drumova i povezivanje Beograda, Kragujevca i Smedereva
– Britanska pošta u saobraćaj uvodi brza poštanska kola („Poštanski diližans”)

1827.

– Propisane tarife za isplaćivanje putnih troškova tatara
Za najbližu tatarsku relaciju Kragujevac–Jagodina (sa povratkom) zarada tatarina iznosi 36 groša, za prenos pisma iz Beograda do Sarajeva i povratak za tatarina treba izdvojiti 700 groša a za relaciju Beograd–Carigrad–Beograd tarifa je 3200 groša

1829.

– (13. mart) U Beču osnovano Prvo privilegovano parobrodsko društvo
Ovo društvo je preko svojih agencija sve do 1867. godine obavljalo rečni priobalni poštanski saobraćaj na Dunavu u mestima Kovin, Klenak, Šabac, Smederevo, Požarevac, Gradište, Donji Milanovac, Radujevac.
Agencije ovog društva primale su poštu u ovim mestima.

1830.

– Hatišerif iz 1830. koji predviđa da:…U slučaju ako bi rečeni narod (Srbi) za nužno smatrao radi opravljanja sopstveni svoji dela pismonosnu poštu ustanoviti, tomu se neće nikakve prepone polagati od strane vlasti Moje Visoke Porte…”

1835.

– Ukaz kneza Miloša o Državnom savetu u kome se u tački 117. određuje da se ima:„Zavesti i urediti pošte i upravljati njima”. Zanimljivo je da se u ovom aktu, prvi put u Srbiji pominje „pošta” u značenju javne ustanove. Međutim, cela reorganizacija i uređivanje pošte svelo se na postavljanje Jakova Jakšića za nadziratelja cele pošte u Srbiji, odnosno menzulanskog saobraćaja po turskom uzoru.

1840

25. maja po starom, odnosno 7. juna 1840. godine po novom kalendaru u Srbiji otpočela je sa radom prva Pošta na Kalemegdanu u Beogradu. Naš poštanski saobraćaj je jedan od prvih u svetu počeo sa radom (čitaj prvih šest). E ovako je to pocelo:

„Znanja radi Popečiteljstvo Vnutrenih dela Zvanično izveštava, da je ovde u Beogradu Pošta ustrojena koja svake Nedelje dvaput, Sredom i Subotom u podne odavde u vnutrenost Serbije polazi. Ona je smeštena u Zdaniju na Kale-Mejdanu, u kom se Praviteljstvena Menzulana naodi, gdi će se od danas i sva pisma primati, kako zvanična, tako i privatna.”

1865.

– Naručeno 64 komada poštanskih kola – dvokolica i 38 srednjih (nepokrivenih) od Vojnog zavoda u Kragujevcu za prevoz pošte i putnika
– Hajnrih Stefan je predložio uvođenje u poštanski saobraćaj obrasca pod nazivom Postblatt (poštanski list) za otvorena pisana saopštenja. Predlog nije prihvaćen, a četiri godine kasnije (1869) na predlog Emanuela Hermana iz Austrije uvedena je u saobraćaj otvorena poštanska pošiljka poštanska karta

1868.

– (15. avgust) – Iz Graca je prispelo 26 poštanskih kola „sa federima” koje je primio ukazni poštar beogradski Mihajlo Piperin. Ova kola, odmah po prijema uključena su u saobraćaj na relaciji Beograd–Brzan (beogradska kola) i Brzan–Aleksinac (aleksinačka kola)
– (14. decembar) – Zaključena bilateralna poštanska konvencija Srbija–Austrougarska

1870.

– U Pošti Srbije funkcioniše poštanski diližans za prevoz putnika
– Donet Zakon u uputnicama, doplatama i poštanskim kartama

1873.

– (1 juli) U poštanski saobraćaj uključene u saobraćajne karte i to proste i sa plaćenim odgovorom saobraćajne karte bile su su saobraćaju do 1. aprila 1881. kada su zamenjene nazivom dopisne karte

1874.

u Bernu, Srbija uz 21 zemlju sveta postaje osnivač Svetskog poštanskog saveza
(za traffic pripremio z.)

Samo da se zna…drumski

1823.

Izgradnja drumova i povezivanje Beograda, Kragujevca i Smedereva

1834.

U Srbiji postoje drumovi:
Beograd–Šabac–Loznica–Zvornik;
Beograd–Grocka–Hasan Pašina Palanka (Smederevska Palanka)–Jagodina–Paraćin–Aleksinac;
Beograd–Smederevo–Požarevac–Golubac–Brza Palanka;
Beograd–Palež (Obrenovac)–Valjevo–Kragujevac–Čačak.
Na ovim drumovima odvija se poštansko-putnički saobraćaj koji se obavlja jahaćim i menzulanskim konjima

1856.

Doneta Naredba za popravku puteva u Srbiji.

3. aprila 1903.

Na beogradskim ulicama sa pojavio prvi automobil. Uvezao ga je Boško Radulović. Automobil je bio marke Neseldorf, a u varoš ga je dovezao šofer istoimene fabrike automobila iz Nemačke sa zadatkom da vožnji obuči nekog od Beogradjana.

20. aprila 1903.

Beogradjanin Mladen Ljubinković položio vozački ispit na automobilu marke Marel-Union i tako postao prvi vlasnik vozačke dozvole u gradu.

1909.

Održane prve motociklističke trke u organizaciji Prvog srpskog - velosipedskog društva. Trke su održane na relaciji Niš-Beograd.

1910.

Beogradjanin Andra Ristić postaje prvi zvanični zastupnik jedne automobilske fime - nemačke marke N.A.G.

1923.

Održane prve auto-moto trke na Banjici uz pokroviteljstvo kralja Aleksandra Karadjordjevića, na mestu današnjeg stadiona FK Rad.

16. decembra 1934.

Pušten u saobraćaj most kralja Aleksandra I (lančani most) preko Save, kao prvi beogradski drumski most. Podignut je na dva armirano-betonska stuba radjena u srpsko-vizanstijskom stilu. Stubovi su ležali na pilonima a izmedju su bila postavljena čelična užad koja su držala celokupnu konstrukciju mosta. Most je dignut u vazduh 1941. a na njegovom mestu je posle rata izgradjen današnji Brankov most.

1935.

Pušten u saobraćaj prvi most preko Dunava - pančevački most. Porušen je u toku Drugog svetskog rata, a na njegovom mestu je izgradjen današnji most na Dunavu.

Uvedena prva autobuska linija za Zemun.

3. septembar 1939.

Održan prvi Gran pri u Beogradu, najveća auto-moto trka u svetu po klasama (danas Formula 1). Trke su se održale oko Kalemegdana uz prisustvo 80 000 gledalaca, a pobednik je bio Italijan Nuvolari. Zanimljivo je da su to bile jedine trke u svetu održane za vreme Drugog svetskog rata, koji je počeo dva dana ranije.

1. maja 1947.

Pojavio se prvi trolejbus na prvomajskoj paradi u glavnom gradu.
Prva linija Kalemegdan - Slavija otvorena je 12. juna iste godine.

(za traffic pripremio z.)

Otvaranje Međunarodnog Salona Automobila

Večeras se na Beogradskom sajmu svečano otvara 45. Međunarodni Salon Automobila, i trajaće od 23. marta do 1. aprila.

Više pročitajte ovde

Jel volite da idete na sajam automobila?
Ja sam ranije BAŠ volela, ali mi je tako počela da smeta gužva prvih dana, pa se trudim da ipak projurim kad se malo gužva smanji.
A ova naša Inženjerska komora, mogla je bar da nam obezbedi besplatan ulaz za ovakve važnije sajmove, a ne za neku “boraniju”, za koju imamo besplatan ulaz.

Pešački semafor

Pešački semafor sa tasterom Pešački semafor sa tasterom

Dakle, prvo pročitajte uputstvo za upotrebu.
Neki bi rekli da je ovo napravljeno za amerikance i dresirane majmune. Međutim, da li je to baš tako…

(Istinita) anegdota: Kod zemunskog parka postavili pre dve-tri godine takav jedan pešački semafor sa “dugmetom”.

Off topic: Moram da primetim da je mikrolokacija ekstremno loše odabrana, pa je to moralo da se reši postavljanjem metara i metara zaštitnih ograda, i to iz više navrata. Da su samo gledali gde staze izlaze iz parka, ne bi im se to desilo.

Elem, još i danas se mogu videti pešaci koji stoje i čekaju da dobiju zeleni signal bez pritiskanja odgovarajućeg tastera. Ovaj semafor je tako napravljen, da bi mogli do sutra da čekaju…
E sad, da li je to neobaveštenost korisnika sistema, ili neumešnost projektanta. Šta vi mislite?

Traffic calming

Traffic calming ili smirivanje saobraćaja na balkanski način.
(Smirivanje saobraćaja predstavlja niz planerskih i regulativnih mera koje se preduzimaju kako bi se smanjile brzine vozila u nekom području)
Ne znam gde je ovo fotografisano, ali obzirom da je ćirilicom, pretpostavljam da je u Srbiji.

Traffic calming na balkanski način

Gde?

Dakle, da vidimo gde ćemo. Levo, ne sme… Desno, isto ne sme… Dakle, sme jedino pravo. A pravo je zgrada.
Pa sad vi vidite gde ćete.

Snimljeno negde u Londonu.

Ni levo ni desno

Širina železničkog koloseka

Da li ste znali da je razmak između šina na našoj železnici 1435 mm? Nije to tako samo na našoj železnici, tako je u Evropi, Americi, Australiji i u najvećem delu sveta. Budući da sam zaljubljenik u železnicu pitao sam se zašto je taj razmak baš 1435 mm. Evo jedne varijante odgovora na koju sam naišao.

Takav razmak je usvojen u najvećem delu sveta zato što su Englezi izmislili železnicu pa su oni prirodno kao jedini eksperti u toj oblasti u to vreme počeli da grade prve železnice van Engleske i samim tim počeli tako da šire taj standard koji se ustalio. Širina železničkog kolosekaPostavlja se pitanje zašto su Englezi koristili kolosek od 1435 mm. Pa to je zato što je to bio razmak koloseka za tramvaje iz vremena pre železnice (to su bili tramvaji sa konjskom zapregom, uglavnom korišćeni u rudnicima). Zašto su ti tramvajski koloseci imali tu širinu? Kada su se ti tramvaji prvi put pojavili majstori koji su počinjali da ih prave nisu želeli da izmišljaju nove alate i šablone kada su već imali stare koje su vekovima koristili za proizvodnju zaprežnih kola. E sada, zašto su osovine na kolima bili toliko široke? Pa kao što znate, na putevima (zemljanim i kamenim, kakvi su tada postojali) se od korišćenja pojave žljebovi tamo gde prolaze točkovi, a za kočije i fijakere je bilo jako važno da slede te žljebove da im se osovine ne bi lomile. Sada se postavlja pitanje širine žljebova na tim putevima. Kao što svi verovatno znate prve puteve u Evropi su gradili Rimljani pa su ih oni i “razgazili” i to uglavnom svojim ratnim dvokolicama koje su bile projektovane tako da su im točkovi široki 1435 mm, a imale su tu širinu zato što su imale upregnuta dva konja, a 1435 mm je otprilike širina dva konjska dupeta. Dakle, sada vidite kako tako banalna stvar kao što je konjsko dupe može da utiče na današnje transportne standardne.

Tu je međutim novi obrt. Uzmite Spejs Šatl koji stoji na lansirnoj rampi. O glavni rezervoar su sa strane okačena dva raketna bustera sa pogonom na čvrsto gorivo. Te bustere proizvodi firma “Thiokol” u svojoj fabrici u Juti. Inženjeri koji su projektovali bustere bi ih možda napravili malo širim, ali kako su oni morali da se transportuju vozom do kosmodroma, a kako je pruga prolazila kroz planine na njoj je bilo tunela koji su pravljeni tako da budu nešto malo širi od koloseka, odnosno dve konjske zadnjice. I eto, jedna od glavnih karakteristika najnaprednijeg transportnog sistema današnjice je određena pre više od 2000 godine širinom konjskog dupeta.